Sirene se obično opisuju kao prekrasne djevojke duge kose. Međutim, u kraljevstvu sirena zapravo postoji velika raznolikost.

Različite vrste veoma se razlikuju stasom: neke jedva dosegnu trećinu metra, a druge su veličinom sličnije ljudima. Svaka vrsta sirena ima specifična tjelesna obilježja i raspored peraja, ovisno o navikama i staništu. Sirene skupljaju predmete na plažama, u potonulim brodovima i na morskom dnu, pa ih upotrebljavaju na razne domišljate načine. Neke izrađuju zaštitni oklop od školjaka, druge pak detaljno rezbare koštana koplja za lov i obranu. Najvažnije oruđe svake sirene nesumnjivo je njezin češalj. 🧜‍♀️

Naš leksikon o čarobnim likovima odnijeli smo prvi put ispod morske površine, u tamne morske dubine, a što nam je u leksikon upisala jedna sirena pročitajte u nastavku. 🌊🌊

SIRENE U IVANINIM BAJKAMA

Morske sirene(djevice) se u slovenskim i hrvatskim pričama nazivaju morskim čudovištima: do pol tijela krasne djevojke, od pol tijela ribe razdvojena repa.  

Morske djevice se u Ivaninim bajkama spominju u bajci Ribar Palunko i njegova žena u kojoj Kralj Morski kraljuje u podmorskom kraljevstvu u kojem ga dvore upravo one. Palunko u njegovo kraljevstvo stiže nakon što mu Zora djevica ispuni želju, a ondje je i Palunkov izgubljeni sin što su ga morske djevice od šale zakraljile.  Ivana ih je opisala na sljedeći način: „U val rone, po moru se gone, kose im se po valu rasteple, srebrne im peraje trepere, a rumena im se usta smiju. I po kolu sjedaju i oko kola se zapjenjuju.“

SIRENE NA HRVATSKOM PRIOBALJU

Hrvatska tradicija ne pravi stroge razlike između sirena i morskih vila. Obje su često prikazivane kao žene neobične ljepote s ribljim repovima koje pjevaju očaravajuće pjesme i zavode pomorce.

U cijeloj obalnoj Hrvatskoj prisutna je ideja o ženskim bićima iz mora koja pjevaju, štite ili kažnjavaju. Nisu nužno zle niti dobre i često predstavljaju moralni test za ljude: pohlepa, nepoštovanje prirode i laž bivaju kažnjeni, dok ljubav, iskrenost i žrtva donose spasenje (ili barem miran kraj).

Obzirom da u ogulinskom kraju ne možemo pronaći sirene (ili barem mi tako mislimo😉), donosimo vam legende o sirenama s hrvatskog priobalja.

Prva na redu je priča o zlokobnim sirenama sa senjskog područja, za čiju pjesmu lokalni narod (osobito ribari) ne vole čuti. Naime, njihova pjesma navodno može prizvati oluju ili brodolom ako ih se uvrijedi. Mornari su ih se bojali i ostavljali darove na obali – školjke, perle, kruh – kako bi ih umilostivili.

Vrlo je poznata i sirena Meluzina (Melusina) koja se pojavljuje u legendama nekih hrvatskih obalnih krajeva, posebice na otocima. Bila je polužena, poluriba koja se mogla pojaviti i kao žena s krilima.

Prema jednoj legendi, zaljubila se u ribara kojem je dopustila da je vidi u ljudskom obliku samo pod jednim uvjetom – da je nikada ne pita o njenom pravom podrijetlu. Kad je prekršio obećanje, nestala je u valovima zauvijek.

Na kraju, donosimo vam dvije legende o sirenama s otoka Visa.

Na Visu postoji stara priča o sireni koja se zaljubila u mladog ribara. Svake večeri ga je dozivala pjesmom, a on bi dolazio na hridinu da je sluša. Kad su je mještani pokušali uhvatiti, pretvorila se u val i nestala. Ribara su kasnije pronašli mrtvog na obali – s osmijehom na licu.

Druga priča je priča o sireni koja se zaljubila u ribara, ali su je ubili ljubomorni ljudi. Zaljubljeni ribar se bacio u more, a mjesto je nazvano po "stini" (stijeni) na kojoj su se sastajali.

Pratite nas i u srpnju, jer otvaramo novu stranicu našeg Leksikona likova! 💖