Jedno od najučestalijih obilježja bajkovitih kraljevni njihova je ljepota.
Neke su kraljevne poznate po svojim tjelesnim obilježjima poput kraljevne zlatne kose. Rijetke su bajke u kojima nalazimo ružne kraljevne - takve su kraljevne obično zle. Brak s kraljevnom često je krajnji cilj i ultimativna nagrada junaka u bajkama. Kraljevi redovito nude ruku svoje kćeri kao nagradu onome tko uspješno izvrši neki teški zadatak ili izbavi kraljevstvo od opasnosti koja mu prijeti. Najpoznatije kraljevne, poput Snjeguljice ili Trnoružice izuzetno su pasivne i njihova se uloga manje-više svodi na čekanje njihovog kraljevića. No bilo bi pogrešno utvrditi da su sve kraljevne iz bajki takve. Naprotiv – kraljevne u nekim bajkama suprotstavljaju se svojim očevima odnosno suparniku, a mogu biti i vrlo mudre te posjedovati neki čarobni predmet.
U čarobnom dvorcu u blizini Ogulina, naš leksikon ispunila je jedna princeza!
RADIONICA IZRADE PRINCEZA OD LIŠĆA
Cijeli mjesec listopad posvećujemo princezama, a da bi obična djevojka postala prava princeza potrebna joj je svečana haljina! U goste smo pozvali učenike iz produženog boravka 1. b razreda OŠ IBM koji su se zabavili i od lišća napravili svečane oprave mnogim princezama, a dodijelili su im i njihova imena. Svečani bal i potraga za princem može početi!
PRINCEZE U IVANINIM BAJKAMA
Mnogi su bajkopisci oživjeli princeze u svojim bajkama pa tako i Ivana Brlić-Mažuranić!
U bajci Sunce djever i Neva Nevičica zlobna carevna, koja je izgubila ključeve od škrinje i rušnice, objavljuje da će nagraditi onoga tko nađe njezine ključeve: nađe li ih djevojka, bit će carevni dvorjanica, nađe li ih muškarac, bit će mu carevna ljuba i vjerenica. Ključeve nađe Neva Nevičica, ali ona ih daje Olehu banu jer se prepadne ohole carevne. Oleh ban daje ključeve carevni, ali umjesto carevne, uzima Nevu Nevičicu. Da bi se osvetila za poniženje, carevna šalje vojsku na Oleha bana. U najvećoj nevolji, kad se već činilo da će brojna carevnina vojska nadvladati oskudnu vojsku Oleha bana, zbiva se obrat i Sunce navali na carevninu vojsku i sve ih redom pomori, uključujući i carevnu.
Kneginja iz Ivanine bajke Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica pravi je primjer da visoka titula i materijalno bogatstvo ne moraju nužnu biti povezani s lošim moralnim osobinama. Riječ je o ženi koja je prošla kroz trnovit životni put. Od bogatstva i raskošnog života, preko bijega od smrti sa sinom Reljom, pa sve do sretnoga završetka i obnove kneževine na kraju bajke. Prilikom bijega kneževske je darove, zlatan križić i pojas, ostavila siromašnoj pastirici na čuvanje, što pokazuje njezinu dobrotu i povjerenje u „obične“ ljude. Upravo su te darove naslijedila njezina djeca – Jaglenac i Rutvica i oni su im na neki način pomogli da se na kraju bajke iz „sudbinskoga“ siromaštva uzdignu do dostojanstvenog života. A sve to su im omogućili njihova dobrota, poštenje i čast.
Upoznali ste već Bajku o hrabrom kuharu kad smo vam pisali o kraljevima koji su se tamo pojavili, a vjerujemo da su ju mnogi i pročitali na zidovima u našim Začaranim hodnicima dvorca. Kako to već i biva u bajkama, ako ima kraljeva, mora biti i kraljevni/princeza.
Kraljevna Sunčana, čiji je otac krenuo u bitku u zemlju zmajeva, biva prevarena od strane kralja zmajeva koji se pretvorio u goluba. Tako pretvoren pokucao je na balkonska vrata Sunčanine sobe govoreći joj kako nosi radosnu vijest od oca – kralja. Naivna Sunčana otvorila je vrata i čim je kročila nogom na balkon golub se pretvorio natrag u kralja zmajeva koji je potom čarobnim dahom zapuhnuo Sunčanu i odnio ju, onesviještenu, u svoje kraljevstvo.
U potragu za nestalom kraljevnom otišao je mladi kuhar. Došavši u zemlju zmajeva, najprije bude onesviješten zmajevim udarcem, ali poljupcem ga spašava baš kraljevna Sunčana. Od njezinog poljupca, nježnog i toplog, na licu mu je ostao zlatni sunčev trag po kojem je, nakon brojnih neizvjesnih događaja, ipak prepoznat kao njezin spasitelj što mu je i omogućilo ženidbu lijepe kraljevne Sunčane, a po smrti kralja i nasljeđivanje cijelog kraljevstva.
LEGENDE O OGULINSKOM KRAJU
O postanku imena Đulinoga ponora
Izvor: Mrežna stranica Turističke zajednice grada Ogulina, www.tz-grada-ogulina.hr (Priče iz Ogulina)
U 16. stoljeću u Ogulinu je živjela djevojka po imenu Zulejka ili Đula. Potjecala je iz plemićke obitelji i, kako je tada bio običaj, otac ju je obećao udati za starijega plemića kojega ona nije voljela. U Ogulin je u to vrijeme došao mladi krajiški vojnik Milan Juraić i, kada su se vidjeli, Zulejka i Milan odmah su se zaljubili. Međutim, Milan je otišao braniti Frankopansku utvrdu i poginuo je u borbi protiv Turaka. Kada je Zulejka to čula, bacila se s balkona u ponor koji je po njoj dobio ime Đulin ponor. U prilog predaji ide obris muškoga profila na stijeni ponora za koji se vjeruje da je Milanov profil koji gleda u ponor gdje je njegova draga.